Želja da stavim hidžab je trajala par godina, ali nisam bila toliko sigurna u odluku. Imala sam nijjet u srcu godinama, ali sam bila nesigurna. Prošle godine sam imala jednu tešku opomenu i iskušenje od Uzvišenog Allaha gdje sam krenula obavljati redovno namaz i moliti za pomoć od Uzvišenog. Početkom ramazana u srcu sam osjetila
Moja odluka da stavim hidžab je jednostavno došla iz duše. Osjetila sam potrebu približiti se Allahu, džellešanuhu. To se desilo za 27.noć mubarek mjeseca ramazana i elhamdulillah, danas sam sretna i ispunjena muslimanka. Allah nagradio najljepšom nagradom na oba svijeta sve one koje učestvuju u projektu "Hidžab za sestre".
Želja za hidžabom u srcu i mislima tinjala je već podugo. Kada bih vidjela sestre sa hidžabom suze bi mi krenule niz lice. Nisu to bile suze tuge, a ni radosti, mislim da su suze čežnje... Ono što me sputavalo u mojoj želji je već naviknut način života. Iz tog razloga postavila sam sebi jedno
Dugo vremena sam imala želju da se pokrijem, jer su mi mama i sestra pokrivene. Trebalo mi je dosta vremena psihički da se pripremim na takvu odluku, jer to je odluka koja sa sobom nosi razne izazove sa kojima se jedna djevojka mora suočiti, kao npr. razni komentari drugih, pogled na "novu tebe". Mnogi ljudi jednostavno
Imam 9 godina. Već dva puta sam rekla roditeljima da želim staviti hidžab, ali su oni mislili da ne mislim ozbiljno i da nisam još zrela za to. Prošlo je nekoliko dana i ja sam uveče pripremila sebi za školu jednu haljinu koju sam nosila u mekteb i hidžab. Mama me je pitala šta je
Pokrila sam se uoči ramazana. Moj suprug i ja već dvije godine planiramo odlazak na hadž, tako da sam planirala tada da se pokrijem. Međutim, pošto je zbog pandemije taj put neizvjestan, donijela sam odluku da se pokrijem ranije. Hvala Allahu pa nisam čekala putovanje na hadž, nego sam to učinila prije.
Od kada znam za sebe htjela sam da budem kao mama pokrivena. Kako sam rasla to me je još više privlačilo. Imala sam u planu da se pokrijem, ali ne tako skoro. I tako sam dužila i govorila kako ću da se pokrijem kada krenem u medresu. Kada je došlo to vrijeme, pokrila sam se.
Toliko ljepote u jednoj riječi, riječi 'hidžab'. Toliki smiraj i ljepotu doživiš u toj riječi. Da sam se lomila, jesam. Da sam znala šta hoću, jesam. Ali, trajalo je. Šta? Kako? Hiljade pitanja zbog tako jednostavna postupka. Radi koga? Radi Allaha odlučim se. Živjela sam pridržavajući se vjerskih propisa- klanjala, gledala da činim dobro, ali nedostajalo je to nešto, tačnije kruna na mojoj
Da Gospodar bira puteve, uvjerila sam se mnogo puta. Od djetinjstva je uvijek vjera bila prisutna u mom životu, ali je srce žudilo za nečim više. Toliko godina sam razmišljala o hidžabu, ali je uvijek 'ono malo' falilo. Dolaskom na fakultet i promjenom sredine, upoznala sam ljude s kojima sam živjela vjeru, svoj namaz počela
Put do hidžaba, jedna stepenica, jedan zid, moj dugogodišnji san koji se u mjesecu ramazanu ove godine i ostvario. Na iftaru kod komšinice sam upoznala hadži Raziju i prvi put u životu osjetila din duše, plemenitost, ljepotu našeg islama, želju da odmah postanem žena s krunom, krunom hidžaba. Allah mi je nju poslao u život.
