Hvala i zahvala pripadaju jedino Allahu. Rodila sam se u porodici u kojoj se islam praktikuje. Moja majka nosi hidžab, tu krunu o kojoj sam ja maštala otkad sam bila mala. U mom okruženju često su bile pokrivene žene i meni su izgledale kao kraljice. Iz tog razloga sam jedva čekala da stavim svoju krunu. Nakon
Imam 55 godina. Čitav život sam maštala o hidžabu, ali mi je nažalost sve drugo bilo preče. Međutim, hvala Allahu namaz nisam nikad ostavljala. Kada se moja kćerka pokrila toliko sam bila sretna da sam i ja odlučila da stavim hidžab. Ovog ramazana sam se pokrila i osjećam se ispunjeno, elhamdulillah. Kad me pitaju zašto,
Dan kada sam stavila svoju krunu je naljepši dan u mom životu. Na taj veliki korak me je motivisalo to što sam viđala mnogo pokrivenih djevojaka i žena. Osjećala sam da ću s hidžabom sačuvati svoju čast i dostojanstvo. Ponosna sam što sada nosim mahramu. Moja mahrama je moj istinski ponos. Molim Allaha da me zaštiti hidžabom od
Dijete sam koje je odgajano u moralnoj porodici. Lijepo ponašanje, odijevanje bez kratkih haljinica, providne i uske garderobe. Težnja za hidžabom i Allahovim zadovoljstvom trajala je otprilike 6-7godina. Zadnje dvije godine samu sam sebe korila: ,,Šta više čekaš? Stavi mahramu!". Molila sam Allaha da dođe taj dan. Kada sam stavila hidžab, osjećala sam se ispunjeno. Postala
Kao mnoge sestre u islamu tako sam i ja u zadnjih par godina imala želju da stavim hidžab. Ali okolina i razne situacije nisu mi dozvoljavale dok nije došao naš lijepi gost Ramazan. Kao i svake godine, postim, učim, činim dovu dragom Allahu da me uputi na Pravi put i poslije tri dana ustajem i
Prvo bih se zahvalila sestri Merdži, da je Allah nagradi, koja me je obradovala hedijom u sklopu projekta "Hidžab za sestre" ispred udruženja Oaza Tuzla i svim sestrama koje rade na ovom projektu, da ih Allah nagradi najboljim. Kad dođeš u situaciju da doviš za hidžab, čini ti se da je najteža odluka na svijetu. A
Ovu priliku bih iskoristila prvo da se zahvalim sestrama u okviru projekta "Hidžab za sestre", zatim sestri Merdži ispred organizacije koja me obradovala jednim poklon hidžabom te svima koji podržavaju ovaj projekat. Allah da ih nagradi za učešće koje daruju od sebe. Ukratko ću napisati svoj put do hidžaba. Prije svega, hvala Allahu na uputi. Želja za hidžabom
Prije svega da se iskreno od srca zahvalim ovoj divnoj organizaciji mojih sestara u okviru projekta "HIDŽAB ZA SESTRE" i svim divnim hanumama koje su dio tog projekta i koje se brižno brinu za nas sestre u vjeri. Posebno bih se zahvalila sestri Merdži koja ulaže svoj trud i vrijeme da bi obradovala druge sestre. A
I ja sam od onih koje su godinama žudjele za hidžabom. Od 2010. čuvam svoj namaz, ali sam se uvijek osjećala izdajnički u trenutku kad skinem hidžab i izađem među ljude onakva. Svi ibadeti su mi bili krnjavi, bar sam ja tako osjećala. Pred Godpodarom, na namazu kad me ionako niko sem Njega ne vidi, sam bila
Da krenem. Predugo sam stajala. Od prvog straha u ogledalu do zadnjeg prošlo je petnaestak godina. Prvi poriv za zaštitom je bljesnuo još u osnovnoj školi. Pred ogledalom sam ugledala golu glavu i svoje tijelo nemoćno kao kod vrapca koji nije još dobio svoje perje. Tako nekako. No, taj strah sam zatomila duboko u podsvijest
