Oduvijek sam željela da se pokrijem, već sa 10 godina sam maštala o tome ali nisam bila dovoljno hrabra da to uradim. U mom okruženju nije bilo djevojaka koje nose hidžab, bar ne onih koje su mlađe, blizu mog godišta, pa nisam htjela da se izdvajam. Nikad mi nije bilo ugodno tako. U jednom momentu,
Ne znam ni sama kako je sve krenulo. U srednjoj školi jednostavno puno stvari je prestalo imati smisla. Osjećala sam kao da ne znam šta je moja funkcija, šta je razlog mog postojanja. Pa sam odgovor tražila u svačemu. Jednu noć, na sleepover došla je moja prijateljica, koja religiju praktikuje od djetinjstva. Nikad nije svoje
Čovjek snuje, Allah određuje. Moj put ka hidžabu nije bio težak, ali uvijek je bilo "nešto" pa da ne stavim hidžab, svoju krunu. Zadnjih par godina sam stalno razmišljala o tome, podršku svojih ukućana sam imala. Zatim sam počela ići na halku i počela se družiti sa sestrama koje također nose hidžab i one su mi
Pretpostavljam da kod većine negdje tamo skrivena u srcu stoji želja za hidžabom. Kod mene je ona prisutna još od djetinjstva. Uživala bih kada stavim mahramu prilikom obavljanja namaza. Kako sam rasla i bila zrelija, sve više je rasla moja želja da i mene krasi kruna odanosti Svevišnjem. Srce bi mi zaigralo kada sretnem u čaršiji neku
Što se tiče moje hidžab priče, sve je počelo kada sam imala nekih 10-ak godina i sviđalo mi se sve u vezi islama pa tako i hidžab. Iako moji roditelji nisu vjerski nastrojeni ja sam izašla na Pravi put jer Allah upućuje onoga koga On hoće. Kada sam se odlučila na hidžab sa svojih 12
Imam trinaest godina. Moja mama nosi hidžab i ja sam već par godina razmišljala da se pokrijem. Razmišljala sam kakva će biti reakcija ljudi oko mene. Allahovom odredbom i uz podršku mojih roditelja odlučila sam da stavim svoju krunu. Noć prije nego što sam stavila hidžab nisam uopšte spavala. Malo zbog brige, a puno više
Rođena sam 2000. godine u porodici koja najmanje već 3 generacije ne zna za Allaha, za vjeru. Dok sam bila mala gledala sam kako djeca iz sela idu u džamiju, međutim meni mama nije dala uz izgovor da je džamija daleko, da sam još mala itd. I tako iz dana u dan ja sam odrastala
Dugo vremena sam razmišljala o pokrivanju nakon mog drugog poroda. Bilo me je iskreno strah da se Gospodaru vratim bez svoje mahrame. Hvala Allahu subhanehu ve te'ala kad uputu Svoju da Svome robu. Neizmjerno Mu hvala na ovoj blagodati kojom me je počastio, a mnogo ih je da ih ne možemo nabrojati. Kad sam svoju krunu
Kako da započnem ovu moju priču koja mislim nije posebna niti drugačija od većine nas. Borba sa samom sobom, borba šta će okolina reći, borba šta će reći moji, a ustvari najveća borba sa šejtanom. Odrasla sam u kući u kojoj se poštuje naša tradicija, u kojoj se postio mjesec ramazan, i ništa više osim toga.
Već od 2002.godine, kada je na bolji svijet preselila moja nana, počela sam da razmišljam o hidžabu. Željela sam da se pokrijem. Vjerovala sam u Allaha, ali nisam bila zadovoljna sobom, odnosno nisam u potpunosti praktikovala vjeru na načjn na koji sam smatrala da je ispravan. Želja u srcu je trajala godinama, znala sam da
