,,A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima…“ (En Nur, 31) Hidžab je kruna vjernice. Kruna koja prati
Skoro sam krenula nositi hidžab hvala dragom Allahu. Ponovo sam krenula praktikovati islam kada sam upisala fakultet. Došla sam u novu državu, sa novim sistemom. Moji roditelji su iz Bosne a ja sam rođena u SAD-u. Kada sam shvatila da sam tu sama, tada sam se oslonila na Allaha. Krenula sam izučavati i klanjati, ali
Imam 19 godina i prva sam godina Filozofskog fakulteta. Svoj hidžab sam odlučila staviti prije samog polaska na fakultet. Hvala Allahu džellešanuhu moj put prema najsjajnijoj kruni na ovome svijetu i nije bio toliko težak, ali naravno svi mi imamo pa makar i mala iskušenja i nedoumice kada su tako velike stvari u pitanju. Od malena sam
Hvala Allahu koji mi se smilovao i uputio na Pravi put. Još prošle godine, u doba korone, počela sam razmišljati o hidžabu. Često sam sebi postavljala pitanja šta će roditelji reći, kako ću biti prihvaćena. Vrijeme je prolazilo, a hvala Allahu moja želja za hidžabom nije. Molitva, zikr, Kur'an, post, samo mi je još hidžab
Mahramu sam stavila kao čin ibadeta Uzvišenom Allahu džellešanuhu. Propisno odijevanje je po islamu obaveza, koja štiti ljude od mnogih poroka. Roditelji su me učili da u pokornosti Uzvišenom Allahu leži sreća i da On nije ljudima ništa propisao što je štetno za njih. Islamsko odijevanje shvatam kao dio svoje pripadnosti našoj čistoj vjeri i
Pokrila sam se prije ramazana. To mi je bila životna želja, ali nekako nisam imala priliku da se pokrijem i mnoge su me stvari sputavale na ovom životnom putu. Razmišljala sam dugo o pokrivanju. Uvijek mi se sviđala nošnja pokrivenih žena i vremenom sam počela da osjećam stid zbog odjeće koja nije prikladna jednoj muslimanki.
Dugo sam žudjela za hidžabom. Ali dunjalučki teret i trčanje za dunjalukom me sprječavalo da stavim svoju krunu. Lutala sam između moje želje i onoga "šta će narod reći". Živjela sam u porodici u ķojoj se vjera praktikovala, obavljali smo svoje dužnosti. Mahramu sam često nosila, ali nije uvijek išla sa mnom. Bila mi je
Zovem se Anisa i imam 13 godina. Rođena sam u porodici gdje je namaz obavezan i gdje se posti ramazan, a i dobrovoljni post. Od malena slušam priče o hidžabu i ženama koje su svoj hidžab, svoju krunu branile svojim životom. U Kur'anu sam pročitala da je Uzvišeni Allah naredio našem miljeniku da naredi svojim
Kao djevojčica išla sam u mekteb i tada se javila želja za hidžabom. Iako niko u mojoj porodici nije klanjao ni praktikovao vjeru osim nene. Valjda im je to ostalo od doba komunizma. Tada nisam imala podršku porodice da stavim hidžab. Poslije toga kroz mnoge probleme koji su me pratili u životu, a bili su
