Dugo sam žudjela za hidžabom. Ali dunjalučki teret i trčanje za dunjalukom me sprječavalo da stavim svoju krunu. Lutala sam između moje želje i onoga “šta će narod reći”. Živjela sam u porodici u ķojoj se vjera praktikovala, obavljali smo svoje dužnosti. Mahramu sam često nosila, ali nije uvijek išla sa mnom. Bila mi je povremena drugarica s kojom sam se osjećala najljepšom i najvrjednijom ženom na svijetu. S velikim iskušenjima u životu moja želja za mahramom je bila sve veća. Žudjela sam da ispunim svoju dužnost prema Allahu džellešanuhu. Uspjela sam! Ja sam svoju dužnost i želju ispunila. Ispunila sam svoje srce i dušu, dobila smiraj.
Drage moje sestre, mahrama je zaista kruna. Ne oklijevajte, jer ne znamo kada će nas Allah pozvati Sebi. A pred Allaha želimo ići ponosno i dostojanstveno.
 
Tags