Imam 19 godina i prva sam godina Filozofskog fakulteta. Svoj hidžab sam odlučila staviti prije samog polaska na fakultet.
Hvala Allahu džellešanuhu moj put prema najsjajnijoj kruni na ovome svijetu i nije bio toliko težak, ali naravno svi mi imamo pa makar i mala iskušenja i nedoumice kada su tako velike stvari u pitanju.
Od malena sam išla u mekteb uporedo sa školom, učila o vjeri, propisima i načinima kako jedna žena u islamu treba da se ponaša. Uz sebe sam uvijek imala svoju majku kao uzora koja svoj hidžab ponosno i ustrajno nosi.
Kako odrastanjem stižu i dodatne obaveze, zanimanja i interesovanja koja nažalost i ne daju prostora za pokrivene žene, odlagala sam svoj hidžab za “neki drugi dan”. Svakako u srednjoškolskom periodu nismo sigurni u sebe pa ni najprostije odluke ne donosimo olako.

Oduvijek sam željela hidžab, svoju krunu i štit ali je postojao i strah. Strah od odbacivanja, ružnih komentara, strah koji je nadvladavao sve bio je taj da neću moći pronaći posao kao žena sa hidžabom. Ali, uz Allahovu pomoć svi ti strahovi su prebrođeni.

Savjet koji sam dobila bio mi je vodilja i snaga da ustrajem na tom putu a to je da “nafaku ne daju ljudi nego Allah džellešanuhu”. Znala sam šta želim i spremna sam da prihvatim sve izazove koje moj hidžab u današnjem svijetu nosi. Znam da sam postupila ispravno bez obzira na sva iskušenja koja su bila i koja će tek da dođu te da sam tom odlukom upotpunila svoju vjeru.