Ovom prilikom želimo da predstavimo naš novi video koji je kreiran u svrhu boljeg razumijevanja ovog projekta, te na ovakav način pobliže objasnimo kako projekat funkcioniše. Projekat Hidžab za sestre, jedan je od projekata ženskog sektora udruženje Oaza Tuzla. Ovim projektom želimo da ukažemo podršku svim ženama koje se odluče na pokrivanje, pružimo kako moralnu podršku, tako
Esselamu alejkum. Zovem se Indira i imam 36 godina. Pokrila sam se 05.12.2019 godine. Hvala Allahu dželle še'nuhu koji me je počastio tom krunom, smilovao mi se i uputio. Nije bilo prije, ali elhamdullilah nikad nije kasno kad to dođe od Allaha. Bilo je teško, čudno sam se osjećala na početku, ali već sad sam
Hvala Allahu na blagodati upute. Nakon zablude lijepo je živjeti u dini islamu. Otkako sam se vratila islamu, skoro godinu dana sam obavljala samo namaz a da nisam izvršila farz da se pokrijem. Kada bih negdje išla, maramu bih nosila u torbi i uzimala je samo za namaz. I tako godinu, možda i više. Nekada
Moj put ka hidžabu nije bio nimalo lak. Trajao je godinama, tačnije od završetka srednje škole prije tačno 12 godina. Imala sam želju da se pokrijem, ali roditelji su rekli "Ne! Mlada si, možda je samo prolazna faza, život je pred tobom, imat ćeš vremena" i još mnogo drugih izgovora i tako prođoše godine. Odlučih
Krajem 2016.godine uputio me On, neka je Uzvišen. Allah upućuje. Tada sam imala 30 godina i bila muslimanka samo po imenu. Ne znam povod, jednostavno me On uputio. Pitali su me ko te nagovorio , natjerao da nisu "vehabije" ili kona koja je elhamdulillah vjernica. Jednostavno se u meni rodila želja da učim o svojoj vjeri i
Već dugi niz godina u srcu osjećam ljepotu kad vidim sestre pod hidžabom. Duže vremena klanjam svaki namaz hvala Allahu, pa je želja za hidžabom postajala sve veća, te čvrsto odlučih da to uradim u ime Allaha. Allah da nagradi sve one koje se trude da olakšaju i budu podrška sestrama u prvim danima pokrivanja, jer
Kada pomislim kada je i kako krenuo moj put ka hidžabu, prvo na šta pomislim je moja nana rahmetli, Allah da joj džennet podari, koja me je naučila moju prvu suru, koja me je naučila klanjati. Nije puno objašnjavala, ali je stvorila osjećaj koliko je to bitno i da baš to trebam znati. Čini mi se
Hidžab nije prepreka ni za šta na ovom svijetu. Dovoljna je vjera u Allaha i da sa tim što imate hidžab samo činite dobro sebi. Načula sam kako “nekim” nije jasno kako trenerica može da bude pokrivena. Zar trenerice nisu odkrivene, zar ne pokazuju tijelo svoje kako bi privukle klijente?! Ja sam sa hidžabom pokazala
Esselamu alejkum svim čitaocima. Uvijek sam rado čitala priče o hidžabu, pa ću se potruditi da moju emociju prenesem onima koji vole čitati ovakve priče. Još kao dijete nakon povratka u BiH sam krenula u mekteb. I danas pamtim prvu suknju koju sam dobila od mame. Odrasla sam u multinacionalnoj porodici gdje se različitost poštovala, za praznike jedni
Više se nisam brinula za šminku, nokte, parfeme, trendi pantole, haljine, majice, niti da li će neko reći nešto lijepo za moj izgled. Ramazan je bio moj preporod, a nakon svega 3 mjeseca taj preporod sam krunisala. Moja kruna živi već 5 mjeseci. Od tada mi samo selam nazivaju. Od tada sam ponosna na sebe. Od
