Pokrila sam se prije dva mjeseca, elhamdulillah. Međutim, mnogo je vremena trebalo da se odlučim na taj korak. Obzirom da sam živjela u jednom mjestu u Republici Srpskoj i zbog ljudi koji tamo žive u mom komšiluku imala sam neki strah da se pokrijem. Klanjam pet vakat namaza vec 6 godina elhamdulillah. Često sam se osjećala loše što nisam pokrivena, ali sam imala veliki strah zbog toga što smo moj sin i ja imali mnogo problema s tamošnjim narodom kada smo se okrenuli vjeri. Na svakom namazu sam molila Allaha da se izbavim iz tog mjesta, da mi pomogne da mogu da živim među boljim ljudima, da mogu u miru praktikovati vjeru, da se mogu pokriti, da Allah bude sa mnom zadovoljan. Ali ponekad sam mislila da ću uvijek tamo ostati i da mi nikad neće biti bolje. Prošlo je puno vremena i Allah je uslišio moje dove. Moj muž je jedne noći rekao da želi da se preselimo u Zenicu obzirom da su tamo već neko vrijeme živjeli moj sin sa svojom suprugom i sinčićem. Nisam mogla da vjerujem da je to rekao, jer smo tu živjeli u svojoj kući i on nije nikad htio da pomisli da ostavi to sve i da ode negdje da živi pod kirijom, ali eto odlučio se na to hvala Allahu. Ubrzo nakon toga smo se preselili u Zenicu, muž je dobio posao, a ja sam se pokrila, elhamdulillah. Iako živimo pod kirijom i nije baš lahko navići se na to, ja sam zadovoljna elhamdulillah. Stavila sam hidžab i mnogo se bolje osjećam, nemam više onaj strah koji sam imala tamo kad sam živjela. Allah je Taj koji prima naše dove i ne trebamo nikad da odustanemo od dove, jer ujedno je dova ibadet i trebamo to uvijek imati na umu. U svemu što se desi neki je hajr, samo mi to odmah ne možemo da shvatimo. Allah je Taj koji ima potpuno znanje, On je Mudri. Hvala Allahu na svakoj blagodati i iskušenju koje nas Njemu približi.

 
Tags