Zahvala pripada samo Allahu dželle šanuhu. Imadoh nijet određeni broj godina, poželjeh mnogo puta da potpuno zaštićena izađem u vanjski svijet. Mnogo sabahskih ezana budilo me na molitvu. Nekada sam ustajala od straha i stida da spavam a poziv dobijam. Isto tako bi se počesto okrenula samo na drugu stranu i bez trunke srama opet zaspala. Sve češće strah i stid su me proganjali, imam poziv a odbijam uporno.
Svaku narednu srijedu sam jedva čekala da “pročistim se” prljavštine svoje. Moje sestre sa halke mnogo su mi pomogle u jačanju mog imana. Jedno veče pogledah na Youtube-u emisiju, teško mi bi povjerovati da djevojka pravoslavne vjeroispovjesti nosi hidžab a ja…šta je sa mnom pa ja ne nosim?! Ojačala me ta emisija i zamolih Allaha da ostane mi nijjet jak i iskren te da od sutra, uz Allahovu pomoć, ne izlazim bez svoje krune. Tako je hvala Allahu i bilo. Pravoslavka koja nosi hidžab bila je presudna da donesem konačnu odluku.
Zahvala pripada samo Allahu!