Ljepota dunjaluka je u pokornosti Allahu
Es selamu alejkum,
hvala Milostivom na svakoj blagodati. Imam 29 godina i prošlo je tačno godinu dana od dana stavljanja hidžaba. Odrastala sam u porodici koja je prakticirala Islam, ali ne u potpunosti, oblačila sam neprikladnu odjeću, ali svaki put kada bih otkrila ono što nisam trebala, osjećala sam neku tugu, nemir u dubini duše, koji sam često prekrivala osmijehom na licu. Udajom za muža koji hvala Allahu nastoji da prakticira sunnet, sve više sam razmišljala o pokrivanju i ostalim dužnostima koje sam zanemarivala. Iako me često opominjao za neprikladnu odjeću, ja sam odgađala hidžab prvo zbog fakulteta, poslije dok nađem posao…
Međutim prošle godine sam dobila odbijenice za posao, iako sam predala na sve konkurse, bila sam razočarana, osjećala sam tugu. Ali Allah dž.š. nam daje iskušenje da razmislimo o našem životu i preispitamo naše postupke, naše grijehe. Slušajući predavanje naših daija, da ih Allah nagradi, a posebno uvaženog šejha Safeta Kuduzovića o obaveznosti pokrivanja žene, kod mene se sve više budio strah od smrti i trenutka kada dođem pred Gospodara. U to vrijeme su bili često zemljotresi koji su me znali potaknuti na razmišljanje po cijelu noć o mom životu, o stajanju pred Gospodarem, a pitanje koje sam sebi često ponavljala je: Koji ću odgovor dati Allahu, kako ću položiti račun?
Jedno jutro me probudio mamin uplakani glas i saznala sam da je dedo preselio i od tog trenutka u meni se nešto promijenilo, shvatila sam prolaznost života i odlučila se mijenjati u skladu sa Allahovim propisima. Tog dana sam ustala sa odlukom stavljanja hidžaba i o tome obavijestila muža, koji je sa suzama u očima zahvalio Gospodaru. Shvatila sam da smo stvoreni na ovom svijetu samo da robujemo našem Gospodaru, osjećala sam se sigurno, ispunjeno i duboko se pokajala što nisam tu odluku donijela mnogo ranije. Hvala Milostivom na uputi, što nas je odabrao da budemo Njemu pokorni. Poručila bih našim sestrama da razmisle o svom načinu života i da požure u svojim odlukama da usklade sve sa odredbama i naredbama našeg Gospodara, jer mi ne znamo koji će nam biti zadnji dan našeg života. Molim Allaha da uputi naše sestre da stave hidzab, nikab, da nas sve učvrsti na Pravom putu, oprosti nam grijehe i da nas sve sastavi u džennetu.
Međutim prošle godine sam dobila odbijenice za posao, iako sam predala na sve konkurse, bila sam razočarana, osjećala sam tugu. Ali Allah dž.š. nam daje iskušenje da razmislimo o našem životu i preispitamo naše postupke, naše grijehe. Slušajući predavanje naših daija, da ih Allah nagradi, a posebno uvaženog šejha Safeta Kuduzovića o obaveznosti pokrivanja žene, kod mene se sve više budio strah od smrti i trenutka kada dođem pred Gospodara. U to vrijeme su bili često zemljotresi koji su me znali potaknuti na razmišljanje po cijelu noć o mom životu, o stajanju pred Gospodarem, a pitanje koje sam sebi često ponavljala je: Koji ću odgovor dati Allahu, kako ću položiti račun?
Jedno jutro me probudio mamin uplakani glas i saznala sam da je dedo preselio i od tog trenutka u meni se nešto promijenilo, shvatila sam prolaznost života i odlučila se mijenjati u skladu sa Allahovim propisima. Tog dana sam ustala sa odlukom stavljanja hidžaba i o tome obavijestila muža, koji je sa suzama u očima zahvalio Gospodaru. Shvatila sam da smo stvoreni na ovom svijetu samo da robujemo našem Gospodaru, osjećala sam se sigurno, ispunjeno i duboko se pokajala što nisam tu odluku donijela mnogo ranije. Hvala Milostivom na uputi, što nas je odabrao da budemo Njemu pokorni. Poručila bih našim sestrama da razmisle o svom načinu života i da požure u svojim odlukama da usklade sve sa odredbama i naredbama našeg Gospodara, jer mi ne znamo koji će nam biti zadnji dan našeg života. Molim Allaha da uputi naše sestre da stave hidzab, nikab, da nas sve učvrsti na Pravom putu, oprosti nam grijehe i da nas sve sastavi u džennetu.