Moja se priča ne razlikuje mnogo od ostalih priča. Imam 28 godina i željela sam da se pokrijem već sa 17 godina, ali… Moja majka je davala hatmu i bila vjernica, ali je smatrala da će mi to biti prepreka u ovom svijetu, da će mi mnoga vrata biti zatvorena. Dovila sam Allahu da mi da muža vjernika i počastio me mužem koji je završio medresu. Zaklela sam se da ću se pokriti kad se udam. I udala sam se. Lomila se, ali nećeš se pokriti. Ne da muž. Ne da mama. Kaže- ne dolazi mi na vrata ako se pokriješ. Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja zaboravim ja na tu svoju želju. Zaposlim se u prelijepom kolektivu gdje je većina pokrivenih žena. Dragi Allah mi ispuni mnoge želje. Nešto jednom pričam s mužem i on mi kaže- ti nikad ne bi mogla biti pokrivena. Kao okidač su mi bile te riječi i kad je otišao na posao te sedmice (živimo odvojeno, dolazi kući samo vikendima), odlučila sam da ću to uraditi bez da kažem i mami i njemu i da se više pravdam. Kontam- Allah je sa mnom i šta mi mogu. Nek’ se ženi, nek’ nađe otkrivenu. Mati će se nekad odljutiti. I ona se brinula da ću ne daj Bože imati probleme s njim. Dva dana sam išla na posao, nisam mu javila da sam se pokrila. Kad sam ga nazvala, rekla mu, samo mi je rekao da sam predivna i da je imao osjećaj da će se to desiti. Mama je saznala nakon mjesec dana, malo bila depresivna, na tabletama, ali prošlo je. Poenta je da se nakon svega toga muž vratio vjeri, njegov brat vratio vjeri, snaha vratila vjeri…
Želim da sve sestre koje nešto od hajra žele da urade, ne čekaju jer ne znamo hoće li doći bolje vrijeme, pogodnije, a Allah je s nama.
Allah vas sve nagradio najboljim.
 
Tags