Hvala Allahu Gospodaru svjetova!
Esselamu alejkum sestre, želim da s vama podijelim priču moj put ka hidžabu. Nadam se da će ova moja priča biti od koristi vama koje želite staviti hidžab, ovu najljepšu krunu!
Ehh ovako, dolazim iz muslimanske porodice koja vjeru najviše praktikuje u ramazanu. Kada nije ramazan, namaz je neredovan, ali u ramazanu je to sve redovno i onako kako treba. Hvala Allahu roditelji su me odgojili i od malih nogu naučili da postim, da idem u mekteb, učim Kur’an i kao vrlo mala sam počela cijeli ramazan postiti. I toj maloj meni je srce bilo vezano za džamiju. Ta mala djevojčica je znala da će staviti hidžab nekad u životu. Život je tekao, ta mala djevojčica je rasla, završila osnovnu školu, srednju školu i došlo je vrijeme fakulteta. Kada sam bila 3. razred srednje škole desile su mi se jako ružne stvari, nešto što je mene puno povrijedilo i gdje se moj svijet srušio. Postala sam anoreksična, pala sam u depresiju, nisam nigdje izlazila, nisam se družila ni sa kim, nisam ništa skoro jela, bila sam psihički uništena.
Jedna cura mi je rekla da sluša islamska predavanja i mene je to zainteresovalo. Taj dan sam i ja poslušala jedno od islamskih predavanja naših učenjaka i svidjelo mi se kako oni pričaju o vjeri, propisima, dužnostima. Iako sam u mekteb išla 10 godina, tek kad sam počela slušati o našoj divnoj vjeri i čitati o njoj, shvatila sam koliko ja ustvari ništa ne znam. Nakon što mi je Allah poslao iskušenje i kada je došao taj težak period u mom životu, nisam znala šta da radim. Samo sam znala da tako ne mogu više nastaviti jer sebi štetim. Razgovarala sam ja i sa svojom mamom, i sa prijateljicom, i sa rodicom ali ti razgovori nisu meni mogli pomoći u nekoj velikoj mjeri. Jedino što sam ja vidjela kao izlaz iz tog mog stanja je bio NAMAZ! Hvala Allahu počela sam da klanjam, da dovim, da tražim olakšanje i milost Njegovu! Tadašnje moje neznanje o vjeri je rezultiralo time da sam ja na tom početku klanjala samo farzove, pa su namazi bili često neredovni, puno dova i sura sam pisala na papir pa u toku namaza stavljala bi taj papir pored sebe i čitala bi, ali Allah je uslišao moje dove i neizmjerno Mu hvala, pa je ubrzo meni bilo dosta lakše. Onda sam naučila kako se ispravno obavlja namaz, naučila dove, sure, bila uporna da to sve savladam ali samo i jedino Njegovom voljom! Bilo je perioda kada nisam klanjala, nisam obavljala redovno namaz, pa se opet vratim namazu, obavljam ga redovno i opet dunjalučke stvari me odvuku od namaza. Međutim prošle godine sam uspostavila redovni namaz. I kada klanjate i istražujete o svojoj vjeri naiđete na dosta stvari koje niste znali ili ste znali ali ste ih zanemarivali. Tako sam i ja došla do hidžaba. Uvijek je taj hidžab bio u mislima, i prije nego sto ću redovno početi klanjati, znala sam da je to naredba Gospodara, to je farz i hidžab se mora staviti. Ali insan kao insan razmišlja šta će ljudi reći, šta će mi roditelji reći, pa kako ću ja to, pa neću sad još sam mlada…ali hvala Allahu pa On upućuje i spušta svoju milost u ljudska srca! Prije 4 mjeseca opet mi se u mislima počela vrtiti misao o hidžabu. Ali sada je bilo drugačije hvala Allahu. Shvatila sam da je drugačije jer mi ta misao nije izlazila iz glave. Stalno sam o hidžabu razmišljala. A posebno nešto što me učvrstilo da stavim hidžab je bilo to da sam počela osjećati jak stid kad izađem napolje. Bilo me je stid izaći bez hidžaba, nisam više mogla podnijeti da me neko gleda a ja bez hidžaba. Jako često sam razmišljala:“Šta ćeš reći svom Gospodaru na Sudnjem danu? Što nisi nosila hidžab? Nema opravdanja! Taj dan ti mama tvoja, koja te voli najviše na svijetu ti neće moći pomoći!”. Kažem da sam mlada a samo Allah zna koliko ću živjeti. Jednostavno bilo me je strah! Nikome ništa nisam govorila dok nisam u svojim mislima, sama sa sobom, riješila da me ne zanima ko će šta reći, zanima me samo da stavim hidžab i da Allah bude zadovoljan sa mnom. Odlučila sam da ću staviti hidžab prvi dan ramazana! Studiram u drugome gradu, sama tamo živim sa rodicom. Došla sam u svoj rodni grad i vidjela se sa jednom sestrom koja je već tri godine pokrivena, Allah da je nagradi, i njoj sam rekla da bi i ja voljela staviti hidžab i naravno od nje sam dobila punu podršku. Naravno to sam sad trebala reći svojim roditeljima. Jedva sam dočekala da im kažem. Okupila sam roditelje i brata u dnevnom boravku i nakon par uvodnih rečenica rekla im da želim staviti hidžab, da sam to odlučila i šta god oni da kažu moje se mišljenje i odluka neće promijeniti. Otac je bio preponosan na mene i bilo mu je drago, brat me isto podržao dok moja majka, žena koju najviše na svijetu volim, bezuslovno i bezuvjetno, me nije podržala. Razgovarala sam s njom, čitala joj ajet iz Kur’ana, pokušavala na sve moguće načine da joj dokažem da to što ću staviti hidžab ne može nikako biti loše za mene, ali moja majka i ja nismo se mogle razumjeti. To što se moja majka ne slaže sa mojom odlukom i dan danas i ne podržava me ja gledam kao iskušenje, jedno veliko iskušenje koje mi je Allah dao. Ne želim da iko, pa tako ne i moja majka, stane između mene i Allaha! Glavni razlog zašto da se pokrijem prvi dan ramazana mi je bio to što nemam propisne odjeće koju bi nosila. Počela sam prikupljati odjeću, haljine, mahrame, sve te lijepe stvari koje ću nositi kad stavim svoju krunu. 20-ak dana do ramazana moje haljine, mahrame sve oprane i ispeglane čekaju prvi dan ramazana ali moje razmišljanje ne prestaje! Kada sam to malo stvari koje bi mogla nositi prikupila počela sam, Allahovom voljom, razmišljati:“Šta ti čekaš? Koji ti je sad izgovor što ne nosiš hidžab? Sad eto imaš odjeću, šta čekaš?”. I tako je i bilo, prije 4-5 dana sam stavila svoju krunu, svoj hidžab! Nisam mogla sačekati ramazan, sve više sam razmišljala kad će ramazan, da mi je staviti hidžab što prije, probala sam mahrame kako da namjestim… i eto Allahovom odredbom sam se pokrila prije ramazana. Možemo mi planirati kad ćemo uraditi nešto ali On je taj koji određuje! Eto prije 4-5 dana sam stavila hidžab i osjećam veliko olakšanje, kao da je nako skinuo teret sa mene! Hidžab je velika, velika, velika blagodat koju je Allah dao nama muslimankama i molim Allaha da svaka muslimanka osjeti tu blagodat!

Da se vratim malo na početak ove priče i na onaj težak period koji sam imala, zahvalna sam Allahu na tom periodu jer možda da nije toga bilo ja danas ne bi bila ovakva, ne bi obavljala namaz, ne bi stavila hidžab! Allahu hvala na svakom stanju!
Draga sestro, ako si došla do ovog dijela molim te dobro promisli o svom životu, svojim djelima i Sudnjem danu!

Svi mi imamo iskušenja u životu i ona će pogotovo doći kada staviš hidžab ali znaj da su ta iskušenja tu da Allah ispita tvoju iskrenost i tvoj nijet! Da ti se Allah smiluje i olakša ti!
Molim Allaha da nas učvrsti na pravom putu i da uputi na pravi put i smiluje se našim dragim sestrama!
Nadam se da će ova moja priča biti razlog nečijeg hidžaba, da ti Allah olakša sestro koja želiš da staviš hidžab!
 
Tags