Pokrila sam se sa 18 godina. Kažu to su godine “kad biraš put”, kad omladina želi dokazivanje i izlaske. Pokrila sam se pred ljeto, drugi su mi govorili da sam mlada, lijepa, pa vruće… Kad sam počela čitati više o islamu i slušati predavanja, obuzeo me neki strah izaći na ulicu bez mahrame. Odlučih je ja staviti. Odluka mi je bila nagla, ali se ničeg nisam bojala osim Gospodara i kako ću pred Njega ako sad umrem bez mahrame. Zauči ezan za ikindiju, uzeh abdest, pokrih se i od tada svoju krunu ne skidam. Allaha molim da ojača moj iman, da me uputi, da nikad ne prestanem tragati za znanjem. Zahvalna sam Stvoritelju na uputi. Danas sam sretnija i ljepša, punija u duši. Sad vidim slast i ljepotu islama. Allaha molim da svaka žena okusi ljepotu islama i tu ljepotu hidžaba. „A kada On nešto hoće, On samo kaže: – Budi! – i ono bude.”
Allah da nagradi sestre od kojih sam dobila hediju. Molim Ga da ih obraduje Džennetom, poveća im nafaku, da još mnogo sestara obraduju hedijom i nagradi ih za svaku od njih na ahiretu, amin.
 
Tags