Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na Allahova Poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama!
03.04.2021. godina, subota, odmah poslije sabaha stavljam hidžab, konačno ostvarenje najveće i dugogodišnje želje.

Želja za maramom u mom srcu je tinjala godinama, bila je to tajna želja sa kojom sam legala i budila se svakog dana. O tome nisam nikome pričala jer nisam znala kako bi drugi reagovali, u bližoj porodici, a ni među prijateljicama nisam imala nikoga pokrivenog sa kime bih mogla podijeliti svoje misli. Nisam imala snage da se oduprem šejtanovim došaptavanjima koji me je stalno odvraćao od te odluke, ma koliko mislila da sam čvrsto odlučila. Svaki put kada bih odlučila, šejtan bi upleo svoje prste, pa bih rekla ma hajde kad završim fakultet, pa onda kada se zaposlim, udam, porodim… I onda sam postala svjesna da su tolike godine prošle, da sam ostvarila sve što sam željela, da me moj Gospodar nije nikada napustio, a ja sam mu nepokorna, a ja nisam ispunila dužnost koju mi je on naredio.

Zadnju godinu dana prije hidžaba sam intenzivno slušala predavanja naših daija, gledala sam serijal ‘Život i marama’ na Youtube-u. Plakala sam uz svaku ispovijest sestara koje su pričale svoj put do hidžaba. Bože dragi, mislila sam, koja su sva iskušenja prošle da ti udovolje, da upotpune svoj iman, posebno su me dojmile žene koje su imale potpuni povrat islamu iz neke druge vjere. Mislila sam kako su one bile tako odlučne, a ja… Kada sam sagledala realno stvari, nikada nisam imala stvarnu prepreku, sve za što sam mislila da me sprječava u stavljanju hidžaba bilo je samo u mojoj glavi. Znala sam da me niko neće osuđivati, da ću moći nastaviti raditi, nikakva promjena neće se desiti u mom životu, cio život postim, pomažem drugima, udjeljujem, namaz me je pratio kroz sve faze moga života (nekada malo neredovan), nisam se nikada odavala porocima, nisam bila slaba znala sam da se i na negativne komentare mogu oduprijeti. Pitala sam se, a šta ako preselim koji će biti moj odgovor Gospodaru, zašto sam odbila njegovo naređenje? Mislila sam, šta to nije u redu sa mnom, ustajala sam na noćni namaz i molila Gospodara da očisiti moje srce, da prosvijetli moj razum, da me ohrabri, da spusti svoju milost na mene. Molila se kao što je to radio njegov rob i Poslank Junus, alejhi selam iz utrobe ribe ”La ilahe illa ente subhaneke, inni kuntu minez-zalimin’’. Znala sam ako sad to ne uradim da neću nikada. I eto u petak navečer sam rekla mužu i sestri za svoju odluku, koji su odmah bili podrška. Prvi put kada sam izašla sa maramom, noge su mi klecale, mislila sam da svi gledaju u mene, ali to je tako bilo prirodno, to niko nije primjećivao. I na poslu samo prvi šok, a onda kao da sam oduvijek bila pokrivena. Bilo je i pitanja zašto, od kud to, ali ne iz neke zlobe, već iz radoznalosti, a šta odgovoriti nekome, osim da je to poziv od Gospodara koji se smilovao svome robu.

Zato draga sestro, ako imaš želju da staviš hidžab, ne odupri joj se, prepusti se onome što je prirodno za čime tvoja duša čezne, ne dozvoli da ti kao meni prođu godine koje se nikada ne mogu vratiti. Molim Allaha Gospodara svjetova, da nam olakša u svim hairli odlukama. Amin.