Krajem 2016.godine uputio me On, neka je Uzvišen. Allah upućuje. Tada sam imala 30 godina i bila muslimanka samo po imenu. Ne znam povod, jednostavno me On uputio.
Pitali su me ko te nagovorio , natjerao da nisu “vehabije” ili kona koja je elhamdulillah vjernica.
Jednostavno se u meni rodila želja da učim o svojoj vjeri i da je praktikujem.
Dani su prolazili, naklanjavala sam namaze poslije posla kod kuće. Saznavši da to nije dozvoljeno počela sam tajno na poslu, u jednoj ostavi da obavljam namaz. Muž se protivio, ali vremenom je popustio, čak me i mijenjao na radnom mjestu dok obavim namaz. Svaki muž želi ručak na stolu odmah kad dođe kući, moj je govorio da prvo obavim namaz, znajući da mi je to najvažnije. Molim Allaha da ga nagradi.
Puštao me da idem na halke Kur'ana, mijenjao me na poslu, čekao da bi zajedno išli kući.
Samo hidžab nije dolazio u obzir. Govorio je da Allah zna da sam vjernica da to ljudi ne moraju da vide. Nije htio da sebi prizna da je to naredba Allahova. Govorio je “kasnije, ima vremena”. U srdžbi bi znao reći: “Ako to uradiš, rastajemo se!”. Čak sam i o tome razmišljala, mislila sam da je to jedini način da dođem do svog hidžaba. Ali govorila sam sebi: “Kako da ideš prema džennetu sama a da voljenu osobu ne pokušaš povesti sa sobom?”. Saburala sam, dovila.
Bila sam ubijeđena da će Allah dati izlaz.
I jeste elhamdulillah. Kada bi hodala ulicom činilo mi se da su sve žene pokrivene, tolika je želja bila, primjećivala sam samo pokrivene .
Znala sam ih poselamiti, nepoznate sestre, ali dešavalo se da me čudno gledaju, misleći odakle se poznajemo, pošto ja nisam nosila svoju krunu. Nisu znale da sam im sestra u vjeri. To me posebno boljelo.
Krajem 2020. godine Allah nam je dao jedno veliko iskušenje, elhamdulillah.
Poslije teškoće dolazi olakšanje.
Istina.
Nakon toga je moj muž popustio .
Rekla sam mu da bi me samo to moglo usrećiti. Mehkog je srca, dozvolio mi je da se pokrijem .
Molim Allaha da ga nagradi uputom. Niko sretniji od mene . Pamtit ću da je bio ponedjeljak. Naš voljeni Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve selem, bi volio otpočeti nešto ponedjeljkom. I ja sam se pokrila u ponedjeljak, stavila napokon svoju voljenu krunu.
Dovim Rabbu da olakša svim mojim sestricama koje čekaju svoju krunu.
“O vjerovjesniče ,reci ženama svojim, i kćerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine svoje niza se. Tako će se najlakše prepoznati pa neće napastvovane biti. A Allah prašta i Milostiv je.” El-Ahzab 59
P.S.
Samo dovite, Uzvišeni će se odazvati.
Ja sad dovim da zajedno obavljamo namaz.
Da ga sređujem za džumu petkom.
Da zajedno idemo ka džennetu inšallah.
 
Tags