Zanimljivo je da moji nikada nisu bili u vjeri!!

Niko!!

Mama i nana su gatale, jedna u šolju, a druga u grah.
Kada bih otišla nani imala je neke marame koje bih ja uvijek stavljala na glavu i glumila da sam “bula”, tad sam čula taj izraz.
Ne sjećam se kad sam tačno saznala za Allaha uopšte, ali se sjećam kad sam mamu prvi put pitala hoćemo li svi umrijeti.
Rekla je da hoćemo i da ne dramim oko toga, a meni je to bilo prestrašno.
Nedugo poslije toga umire moja mama a ja idem da živim kod nane koja svakodnevno gleda ženama u šolje. Svi je hvale, kažu da je najbolja, dolaze čak i žene iz drugih gradova. Tada nisam znala šta je to uopšte, znam da se nana trudila da me nauči, ali nisam željela. Hvala Allahu na tome.
Umire i nana, ostajem sama sa svojih 16 godina bez igdje ikoga.

Hvala Allahu završila sam školu i zaposlila se. U međuvremenu bih maramu i dalje ponekad stavila pa stala pred ogladalo, ali to je bilo to, nista više.
Udala sam se prije 8 godina. Kod muža pokrivena mama i sestre obje i svi klanjaju osim mene subhanallah!!! Doduše niko me nije tjerao. Muž je savjetovao da bi bilo lijepo da i ja počnem zbog sebe, ali ja sam samo odugovlačila.
Počinjem klanjati na nagovor kolegice koja je u vjeri. Tačno prije tri godine klanjala sam jaciju i od tada nijedan namaz ne propuštam, hvala Allahu na tome. Čak uspijevam kradom i na poslu klanjati.
Prije mjesec dana jednostavno sam odlučila da nema više šta da čekam i da želim da se pokrijem. Na poslu mi slijedi otkaz, ali to nije važno više. Bitno mi je da je muž uz mene. Svakako Allah daje nafaku.
Molim Allaha da me poživi da dočekam to pokrivanje. Srce mi je toliko uzbuđeno da se taj osjećaj ne može opisati.

Hvala Allahu na svemu
 
Tags