Rođena sam u najljepšem gradu na svijetu na što sam uvijek ponosna i to rado i svugdje ističem, u gradu Allahovog Miljenika i Poslanika Muhameda, sallallahu alejhi ve sellem – Medini. Neizmjero sam Allahu zahvalna na tome što sam prve tri godine svoga života provela baš u tom gradu. Od svoje 3. godine život mi se nastavlja u našoj lijepoj, ali i specifičnoj po mnogo čemu domovini Bosni i Hercegovini. Moj babo dobija posao na mjestu imama u jednom lijepom džematu gdje boravimo evo već 10 godina. Tu sam odrasla i pohađala osnovnu školu. Kroz skoro čitavu osnovnu školu moja majka me uvijek savjetovala i podsticala na nošenje hidžaba, a posebno onda kada sam postala šerijatski punoljetna. Često bih razmišljala o hidžabu, ali uvijek su se javljale i misli “Šta će na to reći moje školske prijateljice i okolina”. Dugo sam se borila sama sa sobom i svojim mislima. Svojoj mami sam jedne prilike rekla da ne želim staviti hidžab samo zato što to neko od ljudi želi, već onda kada ja budem svjesna da je to zaista iskreno i samo u ime Allaha. Dugo bih noću dovila da mi Allah olakša u tome. Hvala Allahu uskoro je ta dova i primljena. Drugo polugodište 9. razreda jedno jutro sam se sredila, stavila svoj hidžab i izašla pred svoje roditelje da im saopštim vijest da sam se pokrila. Zaplakali su skupa sa mnom, ali to su bile suze radosnice i za mene i za njih. Sada sam 1.razred medrese i ponosno nosim svoju krunu.

 
Tags