Pretpostavljam da kod većine negdje tamo skrivena u srcu stoji želja za hidžabom.
Kod mene je ona prisutna još od djetinjstva.
Uživala bih kada stavim mahramu prilikom obavljanja namaza. Kako sam rasla i bila zrelija, sve više je rasla moja želja da i mene krasi kruna odanosti Svevišnjem. Srce bi mi zaigralo kada sretnem u čaršiji neku sestru sa hidžabom. Prošli ramazan sam od dragog Allaha dovila da me učvrsti u namjeri da se pokrijem bar do idućeg ramazana.
Allah je moje dove primio i eto elhamdulillah, niko sretniji od mene!