Odrasla sam u porodici gdje se više praktikovala tradicija nego vjera. Kao mala radovala sam se odlasku u mekteb, a posebno ramazanima. O pojmu hidžaba nisam baš mnogo znala. Mislila sam da se pokrivaju samo starije žene i djevojke koje završe medresu. Moja starija sestra se pokrila prije 6 godina i tada počinje moje interesovanje za hidžab. Pričale smo često na tu temu i tada sam spoznala da je hidžab farz, propis od Allaha. Počela sam slušati predavanja o islamu. Što sam više učila o vjeri sve sam imala veću želju za hidžabom. Redovno sam klanjala i postila dugo godina, ali nisam imala propisanu /propisnu odjeću. Jednog dana nakratko sam zaspala pored svog sinčića i odjednom me probudio zemljotres. Odmah mi je došla misao kako ću pred Allaha bez hidžaba. Razmišljala sam o tome narednih nekoliko dana. U petak, 29.01.2021., slušajući predavanje jedne naše mualime odlučim da se pokrijem. Znala sam da je petak najbolji dan u sedmici, zato sam njega i odabrala da se baš taj dan pokrijem. Osjećaj je bio neopisiv, prelijep. Osjećala sam se tek tada potpunom, zaštićenom, pokornom i zahvalnom Allahu.