Esselamu alejkum svim čitaocima.

Uvijek sam rado čitala priče o hidžabu, pa ću se potruditi da moju emociju prenesem onima koji vole čitati ovakve priče.
Još kao dijete nakon povratka u BiH sam krenula u mekteb. I danas pamtim prvu suknju koju sam dobila od mame.
Odrasla sam u multinacionalnoj porodici gdje se različitost poštovala, za praznike jedni druge posjećuju, imala sloboda da svako ima svoje mišljenje.
Nakon osnovne škole sam imala želju da upišem medresu zajedno sa najboljom prijateljicom, međutim roditelji nisu tu želju previše ni razmatrali. U kući se praktikovao post za vrijeme ramazana koji nam je mama činila interesantnim svake godine.
U srednjoj školi, sam s vremena na vrijeme klanjala, ali to ništa nije bilo redovno.
Odlaskom u Sarajevo na studij počela sam da redovnije klanjam. Kasnije sam imala sreću da upoznam divne prijateljice sa kojima sam na pauzama išla klanjati u mesdžid na fakultetu, upoznala društvo u tabačkom mesdžidu, Nahli, te posjećivala islamska predavanja. Na fakultetu mi se javila želja da se pokrijem, međutim otac nije nikako bio za taj moj korak, i moj redovan namaz je tada smatrao pretjerivanjem.
Nakon toga sam dovila da mi Allah ojača želju za hidžabom. Željela sam da se što više približim Gospodaru na druge načine kada već ne mogu nositi hidžab. Tada sam se fokusirala na pravilno učenje Kurana, tedžvid, arapski jezik, različite radionice sa aspekta islama, aktivizam kroz džemat, medžlis… Vodila sam se idejom da postoje mnogi dijelovi moje ličnosti koje mogu unaprijediti i time se približiti našem dragom Gospodaru.
Dovila sam mnogo da me Allah počasti suprugom kojeg Allah voli, koji će mi biti podrška na mom putu približavanja Gospodaru. I elhamdulillah, počastio me insanom kroz kojeg mi šalje samo najljepše.
Kada sam se udala, mislila sam da će mi sve biti lakše, međutim pronašla sam duboko u sebi uvjerenja koja su me ograničavala te nisu dozvoljavala da mi stavljanje hidžaba bude lahkoća.
Očistila sam sva ta uvjerenja, naučila lijepo učiti Kuran, družiti se više sa Kur anom, sanjala o tome da i kad me Allah počasti djecom da im budem primjer vjernice kojom je Allah zadovoljan i Allah me je počastio da odluka bude toliko jaka da krenem nositi hidžab.
Bilo je to uoči ponedjeljka, na moj 30ti rođendan. Toliko ispunjenost i sreću nisam sigurna da sam ikada ranije osjetila.
Hvala Allahu na Njegovoj milosti koji me počastio blagodati nošenja hidžaba.
Molim Allaha da sve djevojke, žene učvrsti u njihovim nijjetovima i odlukama. Da same preispitaju svoja najdublja uvjerenja koje su im prepreke i da se upitaju da li je sve to uopšte bitno kada se uporedi sa Allahovim zadovoljstvom, milosti.
 
Tags