Želja da stavim hidžab je trajala par godina, ali nisam bila toliko sigurna u odluku. Imala sam nijjet u srcu godinama, ali sam bila nesigurna. Prošle godine sam imala jednu tešku opomenu i iskušenje od Uzvišenog Allaha gdje sam krenula obavljati redovno namaz i moliti za pomoć od Uzvišenog. Početkom ramazana u srcu sam osjetila veliku potrebu da ujutro kad svane izađem napolje sa hidžabom. Rano sam ustala i otišla da kupim sebi neke osnovne stvari. Došla sam kući, obukla sam odjeću koju sam kupila, spremila djecu i izašla da prošetam. Moj prvi osjećaj u hidžabu je bio taj da sam plakala od sreće. Moje srce je bilo ispunjeno, taj osjećaj ne mogu nikako da opišem. Samo znam da se osjećam sretno i da sam zahvalna Allahu džellešanuhu što mi je dao priliku da budem ovo što sada jesam.